Električna provodljivost
Kontakt mora biti dovoljno pouzdan da struja može stabilno da prolazi između alata i aluminijumske komponente.
Zašto je električni kontakt neophodan tokom anodizacije i kako se bira mesto vešanja da bi se zadovoljili tehnički i estetski zahtevi.

Da bi aluminijumski deo mogao da bude anodizovan, on tokom procesa mora da bude električno povezan sa alatom i izvorom jednosmerne struje. Taj kontakt nije pomoćni detalj već osnovni uslov procesa: bez njega deo ne može da funkcioniše kao anoda.
Istovremeno, deo mora mehanički da bude sigurno pričvršćen dok prolazi kroz niz procesnih kada. Zbog toga mesto dodira između komponente i alata ne može da izgleda potpuno isto kao slobodna površina koja je u punom kontaktu sa elektrolitom.
U praksi to znači da mesto kontakta treba planirati. Dobar izbor kontaktne tačke smanjuje vizuelni uticaj, čuva funkcionalne površine i pomaže da proces bude stabilan i ponovljiv.
Tokom anodizacije komponenta je anoda u elektrohemijskom sistemu. Alat zato mora da prenese struju do dela, ali i da ga sigurno drži kroz pripremu, anodizaciju, eventualno bojenje i završne faze procesa.
Kontakt mora biti dovoljno pouzdan da struja može stabilno da prolazi između alata i aluminijumske komponente.
Deo mora ostati fiksiran tokom pomeranja između kada i tokom samog procesa, bez pomeranja ili pada sa alata.
Slobodne površine moraju biti dostupne procesnom rastvoru. Tamo gde alat fizički naleže na deo, pristup i rast anodnog sloja nisu isti.
Na mestu gde alat dodiruje komponentu, površina može ostati bez punog anodnog sloja ili sa drugačijim izgledom u odnosu na okolnu površinu. Oblik i veličina traga zavise od geometrije dela, načina vešanja, zahteva procesa i stabilnosti potrebnog kontakta.
Ako komponenta ima površinu koja nakon montaže nije vidljiva, ona često može biti pogodnija za trag od spoljne dekorativne strane.
Kontakt ne treba nasumično stavljati na dosed, precizan prečnik, navoj ili zaptivnu površinu ako to može da utiče na funkciju.
Kontaktna zona treba da omogući stabilno mehaničko držanje i električnu vezu bez oštećenja tankih ili osetljivih delova.
Kod serija je korisno unapred definisati isto mesto kontakta kako bi izgled i funkcionalni uslovi bili što ujednačeniji između delova.
Najviše nesporazuma nastaje kada kupac očekuje potpuno jednaku površinu na svim stranama dela, a tek posle obrade sazna da je kontakt morao negde da postoji. To se lako izbegava ako se unapred označe važne i manje važne površine.
Komponenta tokom procesa mora da bude i držana i električno povezana. Zato je realan cilj da se kontaktni trag planski smesti na najmanje kritično mesto, a ne da se ponašamo kao da kontakt ne postoji. Dobar tehnički razgovor pre obrade rešava ovaj problem mnogo bolje od naknadnog estetskog očekivanja.
Zato što komponenta tokom anodizacije mora električno da bude povezana kao anoda. Alat istovremeno prenosi struju i mehanički drži deo.
Ne može se izbeći potreba za električnim i mehaničkim kontaktom. Ono što može da se uradi jeste da se trag planski smesti na manje važnu ili manje vidljivu površinu kada geometrija dela to dozvoljava.
Ne. Zavisi od geometrije dela, potrebne stabilnosti, električnog opterećenja, načina vešanja i procesa. Zato se ne određuje jednom univerzalnom dimenzijom.
To zavisi od geometrije i funkcije dela. Ako je navoj kritičan, kontakt na njemu može biti neprihvatljiv. Takve površine treba jasno označiti pre obrade.
Ne. Bojenje se odvija unutar anodnog sloja. Ako na kontaktnoj zoni nema punog anodnog sloja, crna završna obrada ne može da je učini identičnom slobodnoj anodizovanoj površini.
Označite površine na kojima kontaktni trag nije dozvoljen, kritične dimenzije i funkcionalne zone. Ako postoji preferirano mesto kontakta, navedite i njega.
Ako komponenta ima vizuelno ili funkcionalno kritične površine, kontaktna tačka treba da bude deo tehničkog dogovora pre anodizacije.